FUDBALSKI KLUB FK “ISTOK-1963”
Formiranje kluba
Te 18-te avgustovske veceri 1963. godine, zapisao je u svojoj beleznici Ljubomir Filipovic,
posedali smo na gornjoj utrini posle utakmice na dva gola. Vece je bilo kao i svako drugo: toplo avgustovsko, sa
puno sala, dosetki i smeha. Odjedno, sasvim spontano, povede se razgovor o formiranju fudbalskog kluba. Ali,
kako mu ime dati? Niko od nas nije ni znao da je u Plani postojala "Pobeda" sto bi nam mozda olaksalo posao.
I pocese dobacivanja: “Partizan”, “Zvezda”... A onda neko rece da bi dobro bilo da naziv tima ima jedanaest
slova i da na svakom dresu bude ispisano po jedno, tako kada se igraci poredjaju, da se jasno vidi koji je to
tim. Posto smo na istocnom delu opstine da se zovemo “Orijent”. Ali “Orijent” nema jedanaest slova. Ako mu se
doda 1963. godina onda ce biti jedanaest, ali kakav je to tim. Trebalo je obavezno napisati ono "FK". Zvezdasi
behu uporni da se zove "Zvezda", partizanovci "Partizan", pa kako se ne dogovorismo krenusmo kucama. Usput se
redjaju i dalje nova imena. "Neutralci" su za "Mladost", "Slobodu"... Kod mosta, na samoj krivini ispred Jankove
velike kapije, Ljuba Filipovic (zahvalnica) rece: FK “Istok”, a njegov brat Fica dodade i 1963. Svi na prste izbrojasmo da
ima tacno jedanaest slova i sa posebnim odusevljenjem povikasmo "Ziveo FK Istok 1963".
Jedva smo se razisli kucama. I neverujem da je bilo ko od nas mirno prespavao noc. A sutra navece prvi zadatak.
Kako tom FK ”Istoku-1963” naci opremu. Naredni dani su bili ispunjeni potragom za polovnom opremom,
svakodnevnim zahtevima od Mesne zajednice za koji dinar, a Zikica Ignjatovic, nastavnik sa odusevljenjem
prihvati zadatak da prijavi tim kod Opstinskog fudbalskog odbora, a Janko i Ljuba da za 21 hiljadu koju Zikica
“iscupa” od Mesne zajednice, kupe od FK “Mladost” iz Sikirice polovnu opremu.
Predvece, 24. avgusta, dok su fudbaleri uveliko trenirali Janko i Ljuba na biciklama dovezose
9 plavo-belih dresova i jedan zuti golmanski, te desetak pari kopacke,
sve bez krampona (racun). Sve sto se na igralistu naslo
pohrlilo je da vidi dresove. Dresove podelismo za pranje, peglanje i krpljenje, a Ljuba uze kopacke da u “svojoj
radionici” izradi kranpone. Posto nije bilo desetog dresa, Zikica, koji je jedini bio zaposljen za sebe skroji
sam. Brzo smo se pobrinuli i za plavo belu zastavu koju nam abadzija Marko Matic sa gacicama sasi. Za stative
bese zaduzen Stole, Ljuba, Grada Markov i Dzoma.
Te stative su bile poseban problem, ali ove prve su najvece muke donele. Naime, krenusmo mi jedne veceri,
sa “pesackom testerom” u lug. Nisanimo po bukvama, koja li je pravija. I slozismo se za jednu koja nam se ucini
najbolja. Dzoma, koga smo jos ranije zvali “goroloma” upljuva dlanove i bukva pade. Kada okresasmo grane,
Ljuba i Grada uhvatise stablo za deblji kraj kao jaci, a Stole i Dzoma za tanji. Jedva natovarismo bukvu pa uz
brdo. Dok smo do brda izasli, skoro da nam i dusa nije izasla. Kicme se pokrivile pa na ramena nikako da iver
stavimo. Kako smo drvo ukrali nismo ni imali vremena da mu duzinu izmerimo. Tek na brdu premerismo, a ono ni
manje ni vise vec punih jedanaest metara. A za precku treba 7,32 cm. Onda prekratismo deblji kraj pa hajd na
igraliste.
|